Mozilla je objavila uvođenje zatvorenog koda za zaštitu vlasničkih multimedijalnih sadržaja i kontrolu korisnika. Ova objava predstavlja težak poraz slobodnog softvera, ali i kraj slobodnog Interneta.
Čemu slobodan softver i Internet? Predstavlja li to išta u vremenu iluzorne privatnosti i sve manje anonimnosti? Što zapravo znače zakoni o ograničenju privatnosti? Je li lakše popustiti pritiscima ili možda pokušati uzvratiti udarac?
Ovih dana obilježeno je punih osam godina borbe protiv DRM-a. Kako smo o tome pisali prošle godine, Digital Rights Management je vrsta tehnologije koja dopušta pristup sadržaju tek nakon što ste ga kupili. Pod tim nazivom se podrazumijeva bilo koja tehnologija koja sprječava pristup, preuzimanje i distribuiranje digitalnog sadržaja na način koji ne odgovara vlasniku koji je i pružio uslugu, odnosno proizvod.
Koriste ga i promiču digitalni divovi kao što su Amazon, AT&T, AOL, Apple, Google, BBC, Microsoft, Electronic Arts, Sony i Valve. Za razliku od ACTA-e, SOPA-e, PIPA- e i CISPA- e, cilj DRM tehnologije je kontrola korištenja vlasničkih sadržaja i privatnosti korisnika putem implementacije u HTML5 kod. Sloboda kretanja i razmjene sadržaja je opće pravo svakog korisnika Interneta i posljednja linija obrane. Tužna je vijest da je i to bojište probijeno.
Izvor: http://www.defectivebydesign.org/blog
Mitchell Baker, predsjednica Mozilla Foundationa, na službenom je blogu objavila vijest da je Mozilla konačno popustila pritiscima i odlučila implementirati DRM u HTML5. Prema njenim riječima, Mozilla se našla pred teškim izborom između kontrole vlasničkog sadržaja i želje korisnika za privatnošću. Zadaća svakog web preglednika je omogućiti dostupnost multimedijalnog sadržaja zaštićenog autorskim pravima radi udobnosti korisnika. Stoga je nužno popustiti pritisku jer u suprotnom takvi sadržaji više neće biti dostupni specifičnom pregledniku. Do sada je vlasnička kontrola bila neposredno prisutna putem Adobeovog Flasha i Microsoftovog Silverlighta. Nova generacija DRM-a rabi akronime poput EME (Encrypted Media Extensions) i CDM (Code Division Multiple Access) te se integrira izravno u HTML5 kod.
Izvor: http://www.defectivebydesign.org/blog
Kako objašnjava Baker, takva tehnologija je zatvorenog koda, što se izravno protivi Mozillinim načelima. Taj problem će se dijelom zaobići time što će korisnici moći sami odlučiti žele li gledati zaštićene sadržaje (DRM uključen) ili to ne žele (DRM isključen). Na ovaj način korisnicima više neće biti potreban vlasnički softver za pristup multimedijalnim sadržajima poput Flasha ili Silverlighta. Međutim, ovime je vlasnički softver postavljen u samo srce otvorenog koda, koji ga barem djelomično kontrolira. Isto tako, objavljeno je da Mozilla radi na alternativnim rješenjima koja bi trebala zadovoljiti sve strane u skladu s politikom otvorenog koda.
Baker nije precizirala kada možemo očekivati navedene promjene. Vjerojatno je da će se, nakon višemjesečnih testiranja u nightbuildu, pojaviti u jednom od narednih izdanja. Promjene će zahvatiti Firefoxove verzije za Windows, Mac i Linux, dok će Firefox OS biti izuzet. Thunderbird se ne spominje. Najvažniji partner u inovacijama na temelju dugotrajnog i bogatog iskustva u vlasničkom softveru te kontroli sadržaja i korisnika bit će Adobe.
Ovime se Firefox ravnopravno svrstao uz bok Internet Exploreru, Chromeu i Safariju. Jedna od odlika projekata zatvorenog koda i vlasničkog softvera svakako je i udaljavanje od temeljnih ideja na kojima su nastali, kao i od zajednice koja ih okružuje. Očito je da se Mozilla s godinama postupno odvajala od vlastite zajednice, dokaz čega su postupna tehnološka stagnacija i nametanje vlastite vizije razvoja. Novi Australis izgled, predstavljen u verziji 29, izazvao je burne reakcije digitalne javnosti. Prihvaćanje vlasničkog softvera radi kontrole korisnika predstavlja žalostan poraz slobodnog Interneta i odumiranje još jednog otvorenog projekta.
Izvori: blog.mozilla.org, hacks.mozilla.org
